Dalibor GolešGotovinsko i transakcijsko plaćanje više nisu dovoljni, traži se i elektronički novac.Općenita općeprihvaćena definicija elektroničkog novca ne postoji. Banka za međunarodna poravnanja potvrđuje da je elektronički novac teško definirati jer utjelovljuje specifična tehnološka i ekonomska obilježja.
Kako su se u stalno razvijali različiti novi oblici elektroničkog novca tako su se mijenjale i njegove definicije.Osim toga u upotrebi je i mnoštvo različitih izraza koji se rabe kao različite manje ili više istoznačnice elektroničkom novcu : e-novac, e-gotovina, elektronička gotovina, digitalni novac, cyber novac, virtualni novac, elektronički novčanik itd.
U svakom slučaju elektronički novac je digitalni ekvivalent gotovine i vrsta gotovinskog plaćanja te ga nikako ne smijemo brkati s različitim bezgotovinskim elektroničkim transakcijama temeljenim na internetskoj, telefonskoj ili nekoj drugoj tehnologiji.
Elektronički novac ima karakteristike slične običnoj “materijalnoj” gotovini. Gotovinski novac je univerzalno prihvaćeno sredstvo za plaćanja pravnih i fizičkih osoba pri kojoj kupac pri uporabi ostaje anoniman, verifikacija autentičnosti novčanice lako se obavlja pri samoj kupnji, nije potreban račun u banci, prenosiva je između fizičkih i pravnih osoba pri čemu korisnici ne moraju biti poslovno sposobni.
Osim navedenih dobrih strana, gotovina ima i važne nedostatke: relativno visoki troškovi vezani uz proizvodnju i distribuciju, nepraktičnost fizičkog nošenja veće količine, nepogodnost za mala plaćanja, na raspolaganju je ograničen broj nominiranih vrijednosti, neupotrebljivost u području digitalne ekonomije, lako ga je ukrasti, može se krivotvoriti, postoji mnoštvo valuta čiju konverziju prate dodatni troškovi.Elektronički novac bi trebao zadržati dobre strane, a eliminirati što je više moguće loše osobine klasične gotovine.
Elektronički novac kao i gotovina (kovina, papir) mora imati svojeg nositelja. S obzirom na to, u praksi su se profilirala dva nositelja elektroničkog novca, jedan je materijalan i fizički opipljiv (hardver) drugi nematerijalan (softver).
Nositelj materijalnog elektroničkog novca je mikroračunalo u čipu na standardnoj platnoj kartici ili nekom drugom opipljivom mediju (npr.mobitelu).
Nematerijalni elektronički novac je nastao pojavom Interneta, a nalazi se na nekom serveru u mreži koji je imatelju dostupan putem Interneta.
