Mjesto koje se obično sastoji od jedne ili više zgrada, u kojima su smješteni ljudi i strojevi i gdje se vrši proizvodnja dobara nazivamo tvornicom. Tvornice masovno niču u industrijskoj revoluciji kada zbog snažnog zamaha industrije i kapitala do tada dominantne male kućne radinosti, obrti i radionice postaju prostorna i organizacijska zapreka snažnijem rastu proizvodnje.Male predionice pamuka u Engleskoj iz druge polovice 18.stoljeća, s jednim ili dva stroja ,desetak ili tek nešto više radnika, prvi su zameci budućih „pravih“ tvornica. U muzeju industrije u Derbyju (Derby,Engleska) koji je smješten u jednoj od prvih „tvornica“, vodenici na rijeci Derwent koja je pokretala stroj za uvijanje svile od 1717 do 1721,može se čuti i priča o prvoj industrijskoj špijunaži jer je navodno John Lombe vlasnik postrojenja ideju pa i detalje izvedbe za stroj donio sa svog putovanja po Pijemontu (Italija).
Ipak prva „prava“ tvornica kao mjesto gdje grupa ljudi (radnika) odlazi svjesno raditi daleko od svog doma, u zgrade u kojima nitko ne živi nego su instalirani strojevi još uvijek pokretani vodenom snagom, gdje postoji regulirano radno vrijeme (na farmama se radi „od zore do mraka“) i definirana organizacija rada, pripisuje se Richardu Arkwrightu i njegovoj tvornici pamučne robe koja je započela raditi 1771. u Cromfordu (Engleska). U Cromfordu se prvi put javlja i fenomen industrijskog naselja jer se oko tvornice grade nastambe za radnike ali i gostionice i trgovine gdje mogu potrošiti plaću.
Tek šira primjena parnog stroja i kasnije električne energije stvorili su uvjete i mogućnosti gradnje tvornica a time i nastajanje velikih industrijskih gradova, nezavisno od blizine i ćudljivosti riječnih tokova