Dalibor GolešVoditi veliku tvrtku pa i multinacionalnu kompaniju je zasigurno jednostavnije nego voditi ekonomiju jedne države. Ne zbog različitog volumena i težine problema ili broja varijabli koji utječu na uspješnost, to je otprilike slično, nego zbog pomanjkanja jasne podjele odgovornosti, hijerarhijske linije, samostalnosti pa i čvrstog mandata u vođenju ekonomije države. Jasno je da se državna ekonomija, barem ova za kakvu smo se mi opredijelili, mora voditi u uvjetima javnosti i demokracije, dogovaranja koalicijskih, socijalnih i ne znam kojih sve ne partnera i čimbenika. Ali zašto se u vođenju državne ekonomije ne mogu koristiti (hajde, implementirati !) neke sasvim dokazane i efikasne korporacijske metode, pravila i znanja.
Čitam i slušam ove najnovije mjere Vlade, famozni program gospodarskog oporavka. Ne bi uopće o samom skupu predloženih mjera, one su uglavnom manje više OK, nisu naročito originalne, sve su se one mogle zadnjih godina čuti ili pročitati po raznim objavljenim ili neobjavljenim strategijama, forumima, stranačkim programima i u krajnjoj mjeri mogla ih je bez muke napisati i skupina malo boljih studenata završnih godina ekonomskog fakulteta.
Usudim se reći da nama nisu nikad manjkale ideje, pa čak niti znanje – nama kronično manjka PROVEDBA. Sjećam se nekih prvih sastanaka sa strancima, potencijalnih i budućih kupaca naših tvrtki, njihovih Power Point prezentacija i čuđenja i došaptavanja naših šefova i šefića (kasnijih menadžera) u pauzama 😮 čemu oni pričaju, pa mi to sve znamo ili kad smo mi još o tome raspravljali ! Da, raspravljali smo mi o tome, čak smo i zapisali kao zaključak ali to nikad nismo PROVELI.
Da bi se o nekoj ideji ili mjeri uopće raspravljalo mora ju se staviti u perilicu i uključiti na program Poslovna opravdanost (hajde, business case!). Ako iz njega ideja izađe čista, što znači obavezno oprana brojkama konkretne brojčane koristi onda se ono kolo pomakne na program provedbe. I tu ne pomažu izjave tipa : mi predlažemo tu mjeru jer će nam svima biti bolje jer danas se sve pa i stupanj sreće može matematički iskazati.
Što predložene mjere Vlade konkretno donose državi, što građanima a što tvrtkama ? Tko je i koliko u plusu a tko u minusu, i u kojem periodu. Ako nas rezultat zadovoljava, tek nakon toga ide – PROVEDBA.
Provedba je složena aktivnost.Sveto trojstvo provedbe je : vrijeme (dali ide sve po planu), novac (dali su svi resursi u okviru planiranog budžeta) i obuhvat (dali ide sve u okviru dogovorenih mjera).Provedbu trebaju voditi stručnjaci s imenom i prezimenom, koji imaju znanja, poznaju odgovarajuću metodologiju,pravila, alate i tehnike kako se vode Projekti. Ako je Vlada koristila savjetnike za definiranje mjera, kako bi definirala Što?, onda bi još više trebala koristiti stručnjake za njihovu provedbu koja treba odgovoriti na pitanja : Kako? Kada? i Koliko?.
Ljudi i organizacije se suprotstavljaju promjenama i uvođenju novina.Ako svakodnevno ne radiš na provedbi, na guranju tog kamena, ona se sigurno neće pomaknuti, ništa se neće dogoditi i sve će se ostati isto.Samo će se poneko sjetiti nakon par godina, kada se budu predlagale nove mjere da mu sve nekako čini poznato. Déjà vu.
